Vjenčali smo se dosta mladi i u braku smo 16 godina. Bili smo prvi jedno drugom i sve je bilo idealno osim jednog. Moja žena nije željela da se porodi, bojala se bolova, kako će izgledati poslije, ma 101 razlog.
Sve sam mislio proći će je i da će jednom da pristane, ali imamo po 36 godina i shvatam da ona svoje mišljenje neće promijeniti. Neki dan sam sav tako tužan bio kod moje mame, kojoj sam se otvorio kao nikada, sve joj rekao, a ona je za divno čudo ne osuđujući snahu, predložila da probamo da usvojimo dijete.
U početku mi se ta ideja nije sviđala, ali kako vrijeme prolazi mislim da ću da predložim mojoj ženi. Ako i to odbije, onda ne vidim izlaz iz ove situacije, možda da se razvedem i oženim neku klinku koj će mi roditi makar troje djece. Obožavam djecu i sve bih dao da imam makar jedno.
Постави коментар