Prije 10 godina je moja tadašnja djevojka otišla studirat u Boston. Nikad neću zaboravit kada mi je došla u suzama i rekla da mora ić, dobila je stipendiju i bilo je otići preko mora na besplatan studij ili svojima biti na teret. Srce mi se slomilo na 100 komada i pričao sam sa svojima da idem s njom, roditelji su bili protiv toga, rekli su da su djevojke prolazne da su mi ovdje prijatelji, obitelj, posao (završio sam fax prije nego što je ona krenula).
Sve je to slušao moj djed i rekao mi “Sine kući se uvijek možeš vratit, a onu ljepoticu nećeš moći”. Uzeo sam avionsku kartu i dočekao je u avionu. Nisam se pokajao, već 5 godina imam prekrasnu ženu i prekrasnoga sina koji se zove kao moj djed. Slijedite svoje srce, riskirajte ne znate kad se može isplatit.
Ispovesti.com
Постави коментар