Osnovao je novu porodicu, ima dvije ćerke koje znaju za mene, žive u gradu udaljenom pola sata od našeg. Za moje 23 godine niko od njih nije svratio čak ni da se upoznamo, ni da pitaju kako živim, ni da li mi nešto treba. Sve do neki dan.
Došao je da me pita da li bih htio da uradim analize, jer njegovoj starijoj ćerki treba bubreg, a ja bih mogao biti potencijalni donator. Samo sam mu zalupio vrata ispred nosa.
Radije ću taj bubreg dati bilo kome drugom, nego njemu ili bilo kome iz njegove porodice.
Ne služim ja samo za rezervne djelove.
Постави коментар