Odrastao sam u bogatstvu, imao sam sve što poželim. Uvijek bio “popularan” i družio se sa “popularnim” djevojkama i momcima iz grada.
A onda kada sam imao 20 godina dogodio se veliki šok za mene, šok koji sam smatrao da je ravan smrti. Moj tata je bankrotirao, sve nekretnine bile pod hipotekom, sve banka uzela. Od bogatih i popularnih postali smo podstanari, nismo imali za osnovne namirnice, postali smo kako sav “normala” narod.
Zanimljivo, svi moji dotadašnji “iskreni prijatelji” su mi okrenuli leđa, a oni koje sam cijeli život ponižavao i ismijavao, oni koji su zbog mene plakali i patili pružili su mi ruku, nudili pomoć, družili se sa mnom, prihvatili me u društvo. Jedna velika nesreća, bar je ako izgledalo, je dovela do toga da na neki način progledam i shvatim koje su prave vrijednosti života, ko su pravi i iskreni prijatelji.
Постави коментар