Pošlo Mujino društvo u lov. Rezervirali su dvokrevetne sobe, ali nitko nije htio dijeliti sobu sa Suljom, koji je užasno hrkao. Odlučili su da nije pošteno da jedan isti svo vrijeme bude s njim pa će se smjenjivati.
Poslije prve noći uz Suljiu, jedan od njih je ustao sav razbarušen i s ogromnim podočnjacima.
Ostali su zabrinuto pitali: Čovječe, što se dogodiilo?
• “Suljo je toliko hrkao da sam cijelu noć prosjedio u krevetu i gledao.”
Sljedeće noći je drugi bio na redu. Ujutru isto – izgledao je strašno blijed, podbuhao, jedva se držao na nogama.
Pitali su:
• “Kako je bilo? Izgledaš grozno!”
• “Bilo je nepodnošljivo. Suljo struže kao pilana. Cijele noći sam ga samo gledao.”
Slično su prošli i ostali. Onda je na red došao Mujo. Ujutru se pojavio odmoran i čio, uređen i odlično raspoložen.
• “Dobro jutro, družino!”
Nisu mogli vjerovati svojim očima. Pitali su:
• “Kako sad to?”
• “Dakle, spremali smo se za spavanje. Prišao sam Sulji, zagrlio ga, pipnuo mu stražnjicu uz nježan osmijeh i poljubio za laku noć. Poslije je cijele noći Suljo sjedio i gledao mene.”
