Eto mog dočeka, svekrva kunja u fotelji, djeca za kompjuterom, a muž mrtav pijan, spava u spavaćoj sobi. U pet popodne je došao, jedva gleda, bio sa kolegama sa posla.
Ok, to je lijepo, i treba da se druže, jer stvarno puno rade, ne zamjeram mu to. Zamjeram mu samo to, što je vikao na mene i šamarao me, iako sam ćutala, nisam ga zvala i tjerala da dolazi kuci. Pravila sam svečani rucak, koji on nije ni pogledao. Pekla kolačiće sa djecom.
A on je vikao, kako me treba dobro istući. Nije mi jasno zašto. I krivo mi je što, kad se probudi, se neće ničega sjećati. Ne znam, da li da mu ispričam, ili da se pravim luda. Inače nije takav, i ne pije često, jednom ili dva puta godišnje.
Постави коментар