Otkako su Hrvati počeli masovno seliti trbuhom za kruhom u Njemačku čuju se priče o boljem financijskom, ali lošijem društvenom životu u toj zemlji.
1
Nijemci se navodno ne znaju zabavljati, samo se radi i radi. No, jedna je Hrvatica odlučila razbiti te predrasude, nazvavši ih pričama o babarogi.
Hrvatica koja radi u Kölnu ima posve drugačiju priču:
‘Kad odlazite s rodne grude, svašta vam prolazi kroz glavu. Hoću li se snaći? Jesam li nedovoljno zrela i sposobna? Kako će me prihvatiti? Hoću li pronaći sitna zadovoljstva i prave prijatelje koje sam imala kod kuće? Hoću li se znati prilagoditi? I na kraju krajeva – hoće li ta avantura biti vrijedna svega što ću izgubiti? Hoću li dobiti dovoljno toga zauzvrat?’, prenosi Croexpress priču o Hrvatici u Njemačkoj.
Kompromisi su nešto na što se treba pripremiti, ali prednosti su očigledne
‘Sada sam već upoznala nekoliko obitelji koje su otišle. I znate što? OOOODLIČNO IM JE!! Ali ne kao, ok smo, plačemo svaki dan za kavom na rivi/trgu/korzu, ali što ćemo! Već kao ‘živimo četiri puta bolje neko kod kuće i boli nas kuki. Kad se zaželimo djedovine, odemo na tjedan dana i mašala. Ako odemo na dva tjedna, već nam bude previše.’ I ne, ne karikiram. Za sve dušebrižnike, četiri puta bolje ne znači (samo) materijalno bolje. Zašto cijela ova čitaba? Zato što sam, valjda tristoti put do sada, naletjela na jedan od članaka/postova s temom ‘Je, zarađuju se gore pare, ali NEMA GORE ŽIVOTA, braćo i sestre, nema! Ne zna Švabo šta je život, živi samo na godišnjem, inače crnči kao u rudniku, ne vidi svjetla, života, a kamoli kave. Prijatelje nema jer ih nema kada imati. Smrt je to!’ Hoćete li da vam malo ispričam kako Švabo nema život i nema života do blaženog hrvatskog života? Pa krenimo! Ima se novca za putovanja
Recimo, Švabo u čijem smo mi stanu je otišao nekoliko mjeseci na odmor. Automobilom kroz Europu, a onda nastavlja u Australiju i na Novi Zeland. Do sada je obišao većinu Afrike, Južne Amerike, Tajland i tako to. Živi sam u stanu od 60 kvadrata u jako dobrom naselju, između zoološkog i botaničkog vrta. Koliko je star? Kao ja. Kad smo već kod botaničkog vrta – možemo i razgovarati o tome kako je pun od 9 sati ujutro sve dok sunce ne zađe. Pun penzionera koji šetkaju, pun mladih ljudi koji trče, pun mama s kolicima i dječice koja bauljaju okolo. Ne biste vjerovali, u (nazovimo) bircu koji pripada botaničkom vrtu, osim zdravih zalogaja, pereca i svježeg soka, možete popiti i – PAZI SAD – kavu! Da, ne šalim se. Švabo stvarno zna za postojanje kave. I razočarat ću vas time da osim mene, i drugi ljudi sjede na terasi i piju kavu. U botaničkom vrtu. U zgradi koja izgleda kao mali dvorac. I ne, nije mi pala žlica u med pa se preseravam kao pravi hrvatski jet-set – ovdje kava košta kao i ostalim dijelovima grada’, opisuje Hrvatica.
Zašto Hrvati samo sjede po kavama?
Ženi je sad već jasni zašto se u Hrvatskoj sjedenje na kavama pretvorilo u nacionalni sport.
‘Kod nas se sjedi po kavama jer a) to jedino postoji od ponude i b) to si jedino možemo priuštiti! Kava košta sedam kuna. Sat vremena u igraonici – 20 kn. Članarina u teretani 200 kuna, a to je samo članarina. To je samo primjer. Godinama se već spominje da naše more našim ljudima postaje preskupo. Nije u našoj platežnoj moći. Sjetite se, molim vas, ponovno godišnjeg odmora mog stanodavca. I nemojte se zavarati da je ‘imućan’ – i on iznajmljuje ovaj stan. Ljudi izvan Hrvatske također imaju društveni život i sitnice koje život znače. Nismo mi jedini, niti posebni, niti odabrani – to je ljudska potreba. Ove fore sa ‘ne zna Švabo što je život!’ su priče o babarogama za malu djecu. Dajte molim vas, ovdje sam nepunih mjesec dana i kvaliteta života mi je skočila barem za duplo.’
Nijemci se znaju zabavljati, ali kad se radi – radi se
‘Na onu rečenicu ‘ovdje stvarno moraš raditi’ se neću ni osvrnuti. Zapravo, hoću – je li vi mene zaje***ate?! Mislite, netko od vas očekuje da ZARADITE vlastitu plaću?! Strahota! Odmah ga tužite za kršenje ljudskih prava! (A tu STVARNO neću ulaziti u analizu ‘zašto smo tu gdje jesmo’ jer bi svi plaću, ali ne i posao). Često čujem i onu kako smo se svi koji smo otišli ‘prodali’. Jer ovdje poslušno radimo sve što nam se kaže i najednom nam je ovdje sve dobro. Pa recimo to ovako, ako nam je odjednom većini sve dobro, nije vam palo na pamet pomisliti da je onda možda stvarno dobro?! Ne vidim po čemu si poslušan crv ako te se poštuje i cijeni’, opisuje žena i tvrdi – novo iskustvo svima može dobro doći.
‘Treba se malo opustiti i otvoriti glavu. Ako iskusite ili naučite nešto novo, to ne ugrožava ništa staro. To je samo ješ jedno iskustvo. I zato vas molim da mi više ne govorite ‘uvijek se možeš vratiti’ sa suzama u očima. Naravno da mogu! Fak ju, to je moja država uvijek, ne može me nitko izbaciti! Ali pojašnjavati nekome da nisi antihrvat samo zato što želiš malo raširiti krila je apsurdno i, iskreno, vrijeđa mi inteligenciju.
Tako da, molim vas, nemojte mi vrijeđati inteligenciju. Ako vam je lijepo u Hrvatskoj, vi ostanite. Ako nije, idite i pokušajte. Istražite. Iskusite’, zaključila je Hrvatica.
Izvor: Croexpress
Постави коментар