Dok smo bile male, ja i sestra samo svaku novu godinu čekale i slavile kod bake i dede u drugom gradu. To nam je bila tradicija da nas ćetvero slavimo zajedno.. ali kako su godine prolazile i kako smo rasle, stvarale neka svoja društva, s vremenom se to sve prekinulo te su baka i deda zadnjih 7,8 godina Novu čekali sami.
Ove godine smo sestra i ja odlučile iznenadit ih i ponovo se okupit kao nekad i slaviti sa njima, ali prije 3 dana na veliku žalost baka je preminula. Mnogo smo povrijeđene, ljute na sebe jer smo ih zbog nekih nebitnih ljudi, lažnih prijatelja zapostavili. Najviše boli što baku nismo vidjele 5 mjeseci, planirali smo za novu godinu ići i… baš nam je teško, ne znam kako ćemo ovu bol prevazići 🙁
Постави коментар