Udala sam se za divnog momka, kulturnog, poštenog, pažljivog, jednom riječju divnog, ali od prvog dana braka on je sve samo ne divan, BEZOSJEĆAJNI, LJUBOMORNI, NASILNI GAD i to je nažalost njegovo pravo lice.
Svaki puta kada bi me pretukao mislila sam da se neće ponoviti, da će se promijeniti i ponovo posati divan kakav je bio prije braka.
Ali shvatila sam da se nikada neće promijeniti na vrlo gorak i težak način.
Bila sam u petom mjesecu trudnoće, nosila djevojčicu, a onda je on 11-og maja par minuta poslije pola noći došao “mrtav” pijan i mučki me počeo tući, pokušavala sam zaštititi stomak, moju djevojčicu, ali nisam uspjela, POBACILA SAM, a nakon što sam 5 dana preležala u bolnici više mu se nisam vraćala.
Otišla sam kod mojih, a on skoro svakodnevno dolazi, zove, moli da mu oprostim i da će se promijeniti.
Ne vjerujem mu, a i bol je tolika da mu ne mogu oprostiti. Volim ga, ali strah i bol koju nosim u sebi su sada mnogo jači od ljubavi prema njemu… NAŽALOST
Постави коментар