Sinoć sam se kasno vraćao iz grada (trijezan), na cesti nikoga i počnem ludovati sa autom. U jedom trenutku izgubim kontrolu i jedva izbjegnem slijetanje u duboku provaliju što ne bi sigurno preživio. U tih par sekundi mi je proletio cijeli život. Tek tad sam shvatio koliko je tanka linija između života i smrti. Prvo što mi je bilo na umu jesu roditelji, porodica, prijatelji, svi oni koje bih ožalostio zbog jedne gluposti… Da li je išta vrijedno jedne majčine suze?
Постави коментар