Siromašni dječak je prodavao robu od vrata do vrata kako bi se školovao. Jednog dana pošto nije imao novaca a bijaše puno gladan, odluči da zatraži obrok u prvoj kući na koju naiđe.
Ali kada je mlada žena otvorila vrata, on se samo usudio da pita za čašu vode. Ona ga pogleda i shvati, da je dječak vjerojatno gladan. Ubrzo, mu je donijela veliku čašu mlijeka. Brzo je popio mlijeko, i upitao djevojku, koliko treba platiti. Ona je odgovorila: “Ne duguješ ništa. Majka nas je naučila da nikad ne prihvaćamo novac za dobrotu koju učinimo”.
“Onda vam hvala od sveg srca”, – rekao je on i osjetio da je sada jači, ne samo fizički, već i mentalno, osjetio je spremnost da se suoči sa svim teškoćama koje život nosi.
Prošle su godine. Jednog dana ta žena je postala ozbiljno bolesna. Lokalni doktori nisu mogli da joj pomognu, zato su je poslali u veći grad, kod specijaliste. Jedan mladi doktor pozvan je na konzultacije. Kada je ušao u bolničku sobu, odmah je prepoznao ženu, to je bila ona ista koja je mu je pomogla kada je bio siromašan, ista ona koja mu je u čašu mlijeka ulila svu svoju snagu i dobrotu, baš kada mu je to bilo najpotrebnije.
Doktor je bio odlučan da uradi sve i pomogne ženi da se oporavi od te teške bolesti.
Liječenje je dugo trajalo, ali zajedno su uspjeli prevladati bolest. Poslije nekog vremena žena je dobila račun za njen tretman. Bila je zabrinuta da će račun biti toliki, da će joj trebati ostatak svog života da kako bi ga izmirila. Konačno, kada je žena pogledala račun, umjesto iznosa stajale su riječi: “Plaćeno u potpunosti sa čašom mlijeka”.
Постави коментар