Često posle škole odem sa drugaricom do parka kako bi smo izgubili malo vremena do polaska autobusa. Jedan stariji čovek svaki put kad nas vidi, pridje nam i druzi se sa nama. ali jednom se ponudio da nas odveze autom do kuće, ali on je nas odvezao u njegovom stanu i onda počeo da nas napada i hvata za guze mi to nismo odbile jer smo bile željne da probamo se*s utroje što smo i uradile, mnogo nam se svidelo i ne kajemo se. I sad svaki put posle škole pokupi nas i dodjemo kod njega da se malo zabavljamo sa njim. Ispovest: Upisao sam fakultet u Bugarskoj. Ovih dana kod njih se održavaju razni praznici pa sam slobodan, ali nisam se vratio kući, već sam ostao u domu da izbistrim misli i sredim se za godinu koja dolazi i njene probleme. I tako, jer sam ovde sam, svakog dana pre zalaska sunca idem i šetam pored reke, gledam ribare dok pecaju, dok jednog dana šetajući sretnem jednu baku sa psom. Bila je tako nasmejana, videlo joj se u očima, pogledao sam je i ona mi rekla na bugarskom,,Бъди щастлив” ili ,,budi srećan” u prevodu. I tako, uzvratio sam lepim rečima, dok mi je ostao kez na licu tokom celog dana, nisam mogo prestati biti srećan samo zbog tih reči. Pa vi vidite koliko malo lepih reči treba da budemo srećni i nasmejani
Ispovest – Često posle škole odem sa drugaricom do parka…
in
Zanimljivosti
- on 13:42
- No comments
Često posle škole odem sa drugaricom do parka kako bi smo izgubili malo vremena do polaska autobusa. Jedan stariji čovek svaki put kad nas vidi, pridje nam i druzi se sa nama. ali jednom se ponudio da nas odveze autom do kuće, ali on je nas odvezao u njegovom stanu i onda počeo da nas napada i hvata za guze mi to nismo odbile jer smo bile željne da probamo se*s utroje što smo i uradile, mnogo nam se svidelo i ne kajemo se. I sad svaki put posle škole pokupi nas i dodjemo kod njega da se malo zabavljamo sa njim. Ispovest: Upisao sam fakultet u Bugarskoj. Ovih dana kod njih se održavaju razni praznici pa sam slobodan, ali nisam se vratio kući, već sam ostao u domu da izbistrim misli i sredim se za godinu koja dolazi i njene probleme. I tako, jer sam ovde sam, svakog dana pre zalaska sunca idem i šetam pored reke, gledam ribare dok pecaju, dok jednog dana šetajući sretnem jednu baku sa psom. Bila je tako nasmejana, videlo joj se u očima, pogledao sam je i ona mi rekla na bugarskom,,Бъди щастлив” ili ,,budi srećan” u prevodu. I tako, uzvratio sam lepim rečima, dok mi je ostao kez na licu tokom celog dana, nisam mogo prestati biti srećan samo zbog tih reči. Pa vi vidite koliko malo lepih reči treba da budemo srećni i nasmejani

Постави коментар