Prije skoro 5 godina moja vjerenica je poginula u saobraćajnoj nesreći. Tu kobnu noć sam imao toliko posla da nisam mogao da odem po nju i odvezem je kući, već je krenula sa prijateljicom.
Kunem posao jer da sam se više posvetio njoj nego poslu ona bi možda danas bila u mome zagrljaju, a ne… :(. Nakon te noći sam napustio posao, karijeru i sve luksuze. Radim samo onoliko koliko mi treba da zaradim da mogu preživjeti, a svo slobodno vrijeme posvećujem njoj, direktno sjedeći pored njenog groba i satima razgovarajući sa njom, njenom slčicom na spomeniku i da tako kažem indirektno savjetujući mlade iz mog kraja da znaju prepoznati prave vrijednosti koje imaju u životu,
od roditelja, braće i sestara, pa do izabranika koji su u ovom mom nabrajanju na kraju, ali vrijede kao i sami roditelji, možda na naki način i više. Volite se dok možete i ne dozvolite da išta bude preče i važnije od vaše djevojke ili momka.
Постави коментар