Sve je počelo tako što sam je vidio na stanici. Dugo sam je posmatrao al neprimjetno, da joj ne bi bilo neugodno, i onda nakon nekoliko minuta sam shvatio da je riječ o najboljoj drugarici moje bivše, nisam vjerovao da je bila ona.Bila je tako lijepa, sa najljepšom kosom, očima i osmijehom koji je u meni budio leptiriće.
Totalno se promjenila za razliku od kad sam je vidio s mojom bivšom curom.I tako, nakon nekoliko vremena počeli smo pisat, sviđala mi se toliko jako da nisam više znao šta radim, znao sam da ništa od nas ne može bit jer je jednostavno najbolja drugarica moje bivše cure i njena savijest joj to ne bi dala da bude sa mnom čak iako bi osjećala isto.
Bio sam uporan, al nije vrijedilo.Priznao sam joj sve, kako mi se sviđa, kako razmišljam svaki djelić sekunde o njoj, uzalud sve, nije mi dala negativan odgovor, samo je rekla otkud to sad? i nekako je tu temu ostavila iza nas i nastavila pričat o drugim stvarima.
Prošla je već godina dana, i dalje razmišljam o njoj kao i one prve dane iako znam da od nas nikad neće bit ništa.Nekad mi dođe, pustim muziku, razmišljam o njoj, pokvarim raspoloženje, budem sav nikakav, pa onda odspavam, zaboravim je bar na kratko vrijeme i onda sve u krug opet.Mučim se, al šta ću, nekako guram polahko, i dalje se nadam nečemu, vjerujem u Boga, i živim svaki dan s mislima o njoj.
Постави коментар