Djed mi je posle smrti ostavio staru kuću i plac na selu. Ostala rodbina je bila ljubomorna jer su tu zemlju htjeli da prodaju i da izvuku pare, a ja sam presrećan što je ostavio meni, jer sam ja jedini koji je tamo išao da bi pomagao djedu u svim poslovima po i oko kuće. To je vjerivatno i najvrijednije što imam, toliko uspomena me veže za to mjesto, tu sam stekao radne navike i znanje o mnogim zanatim. Tu često i pobjegnem od današnjih ljudi i života, uživam u tišini (prvi komšija je udaljen kilometar i po od mene) i zanatima koje me je djed naučio. To mjesto ne bih prodao nikada!
Постави коментар