Ostala sam mlada udovica sa dvoje djece, sin je imao dvije godine, a kćerka pet mjeseci.
Kad su bili osnovci na roditeljski sam im išla jednom/dva puta godišnje, u srednje škole sam im ušla jednom kada su proglašavani za đake generacije, na fakultete po dva puta kada su diplomirali i magistrirali.
Sin se ženi ovog maja, a kćerka me je maloprije zvala da mi kaže da je zaprošena i da je pristala, a ja evo plačem jer pored sve njihove sreće i uspjeha u meni ostaje praznina i tuga jer ON nije tu da sve to podijeli sa nama.
Постави коментар