Mama se skoro razbolila, imala je visoku temperaturu, virus najobičniji. Nas dvije same kod
kuće, trčim donosim joj supu, čaj, lijekove.
Oblačila je, non stop je zapitkivala da joj treba nešto
i gnjavila je da pije čajeve. U jednom trenutku ona vidno iznervirana kaže: Aman dijete, ne gnjavi
me više! Dosadna si kao stjenica! NEĆU DA PIJEM ČAJ!
Rekoh joj: Neće moći gospođo, kad si
ti mene gnjavila kao malu da pijem čajeve, sad ćeš i ti da ih piješ! Nemoj još da ti obloge stavljam
na noge i da te masiram rakijom pa da vidiš šta je muka!… Obje smo se slatko nasmijale i osjetila
sam se neobično dobro što napokon ja mogu da brinem o njoj za promjenu.
Постави коментар