Nekada ne mogu da shvatim čime sam zaslužio tako dobru ženu da imam pored sebe. Svaki dan me iznenadi nečim lijepim i natjera da je još više volim. Jutros je ustala prije mene, donije mi u kevet kafu i probudila me laganim sviranjem NAŠE pjesme na klaviru. Ko to nije doživio ne može osjetiti
tu čar, tu ljepotu, to zadovoljstvo. Najviše me boli što ja prema njoj nisam ni upola dobar kao ona prema meni, čak je nekada i prevarim sa drugim ženama koje joj nisu ni do koljena. Nakon što budem sa takvim i kada shvatim šta sam uradio, zgadim se sam sebi i zareknem se da više neću
nikada, ali neki vrag me opet natjera na taj grijeh i… STVARNO NE ZNAM ČIMA SAM JE ZASLUŽIO TAKVU
Постави коментар