2013. godine dok sam bila vec u duzoj vezi dosla je jedna teta Nada gdje sam radila kao konobarica prvu, trecu i pola druge smjene, pocela mi postavljati cudna pitanja, na kraju je trazila da mi gleda u
dlan. Rekla mi je da me vidi u drzavnoj uniformi, da ovo nije moja zemlja, kako cu upoznati nekog iz inostranstva i da ce to biti to. Po vr’ toga jos neke stvari je rekla, nebitno. Ljudi moji, ne bi vjerovali, bas sve je tako bilo kako je rekla, odem u vojsku, raskinemo pred svadbu, malo malo iskace mi
prilika za inostranstvo, ljudi moji, bojim se otici odavde kad znam da se necu vratiti.
Постави коментар