Moja žena je bila u sedmom mjesecu trudnoće kada se saplela i pala niz stepenice. Pred mojim očima gledao sam kako gubim sve što imam u životu, a bio sam nemoćan. Ostala je bez svijesti, pokušavao sam da je osvijestim, ali mi nije uspijevalo. Uprtio sam je, odnio u auto… put do bolnice je trajao
vječnost, koliko god sam brzo vozio izgledalo je kao da se nemičem. Kada sam konačno stigao do bolnice, doktori su je preuzeli i nakon par pretraga ustanovili da je doživjela blaži potres mozga i da joj život nije ugrožen, a na sreću i bebi je preživjela. Nemate pojma koja sreća je to bila za mene, u
jednom trenutku sam mislio da gubim sve, a onda saznate da je sve OK. Moja supruga je žena od čelika!
Постави коментар