Imam nepunih 17 i opasno sam se zaljubila u jednog 9 godina starijeg muškarca. Momak je savršen, lijep, zgodan, bogat, vozi mercedes i to bijeli, za mene nema niti jednu manu, ali za druge ON JE SAMO ROM, tačnije ono drugo na C, ali ja to ne mogu ni napisati.
Znam da ga moji roditelji nikada ne bi prihvatili, pogotovo jer je i druge vjerske pripadnosti i zbog toga već skoro 5 mjeseci sam vješto krila sa kime se zabavljam, kažem krila, jer je moja “najbolja” prijateljica prije 2 dana sve ispričala mojim roditeljima, kao ona se brine za mene i želi mi dobro. Taj dan kada sam došla kući dočekali su me mama i tata i odma sa vrata počeli da me psuju, maltretiraju, govore kako će da me se odreknu, ubiju i tako to, a onda sam ima slagala da je to sve iza mene i na sreću povjerovali su mi.
Krivo mi je na sebe jer sam lagala, ali svjesna sam situacije i jednostavno moram da izdržim barem do 18-og rođendana, a onda MAMA, TATA… ĆAO! Ne mogu da shvatim da i danas, u 21 vijeku ljudi se gledaju po boji kože, nacionalnoj, vjerskoj pripadnosti i drugim stvarima koje su apsulutno nebitne za lijep i sretan život
Постави коментар