Kad sam bila mala imala sam osjećaj da je nešto na prozoru u kupatilu. Svaku noć kad bih išla na wc imala sam osjećaj da je nešto tamo i da me prosmatra.
Uvijek sam se trudila što prije završit i pobjeć u sobu nazad. Nakon nekoliko mjeseci, počela sam pričati sa tim nečim. Tjedni su prolazili tako, a ja sam sa tim pričala dok jedan dan nisam tome nečemu rekla da ide plašit drugu djecu.
Od tog dana više nikad nisam osjetila tu prisutnost. Ludo dijete sam bila, al pobjedila sam strah sama!
Постави коментар