Imam 22 godine a prije dvije godine tata je doveo drugu ženu u kuću, vjenčali su se a mama mi je na moru radi u hotelu i nastavila je sa svojim životom. Imala sam dva izbora da odem s njom i nastavim školovanje ili da ostanem ovdje na svom fakultetu u svojoj kući. što me dovelo do nernog loma. Žena
nije uopće loša ali ne dozvoljavam da bude gazdarica. Sitnice koje radim joj uništavaju život već 6 mjeseci. Gubi lijepe košulje sa štrika, igla na brošu joj otpadne inema je nigdje, jelo ne ispadne kako treba misli da je presolila sama, zaključam špajz pa sakrijem ključ dok ne izludi tražeći ga a ja ga tražim s njom na kraju vratim ključ na mjesto, kad raširi veš odvežem štrik i sve se vuče po zemlji pa mora opet prati ili ubacim šareno i bijeli veš, čak sam nagovorila momka da zovne i pia jeli ona kući dok se tata javio, a šaljem i cvijeće sa porukicama na našu adresu za nju. Brak im se raspada brzinom
svjetlosti ona od umora jer joj sve ide naopako a tata sumnja da je ona prava žena za njega a čak us i dijete namjeravali imati. Nek se gubi odakle je stigla. A slične metode radim i na jednoj prijateljici kojoj sam zavidila. Sve ovo mi daje neviđenu snagu svaki dan i smiješno mi je kako sam nekad bila uplakana i očajna.
Постави коментар